→ 15.01.2016.
Ovaj post namjenjujem svima koji svoje slobodno vrijeme provode u zatvorenim prostorima. Svima koji puno vremena provode ispred tv ili compa. Zapravo svima vama koji se malo krećete. Očito da naše društvo nije samo potrošačko …ja bih ga nazvala potrošačko-sjedalačko društvo. I zato dragi moji starosjedioci i mladosjedioci pokrenite se! Šetajte, trčite, vozite bicikle…uživajte u svom gradu!
Krenula sam sa Verudele oko 16.30. Sunce je polako zapadalo. Nebo se obojalo večernjim bojama. Bezbroj puta sam gledala zalazak sunca na moru i svaki put me nanovo oduševi. Nastavila sam hodati prema Saccorgiani, a zatim prema Zlatnim stjenama. Sunce je već utonulo u more. Hodajući dalje prema Varselinama prepustila sam se svježem zraku, mirisu mora i paleti večernjih boja. Tako sam stigla do šetališta Lungo mare. Prohodala sam ga s užitkom. Pa sam zatim nastavila prema Verudi. Prošla sam pored Doma sportova i nastavila prema Rojcu.
A onda preko Monte Zara spustila se u grad. Usput sam pogledala koja će predstava biti u kazalištu. Super …sutra idem u kazalište.
Došla sam doma u 18.30. Dočekao me moj mačak Tokyo s pogledom kao da me pita – ma di si opet klatila?
Nije bitno da li je jutro, podne ili večer…svako je doba dana predivno za odlazak vani. A mi imamo prekrasna mjesta za šetanje…pa krenite i uživajte.
Evo prvog odlomka iz knjige – Puna je Pula od Mate Balote :
-Pronicive oči umornih moreplovaca iz stare Helade umjetnika i stvaralaca, kad su se prvi put zaklonili u puljskom zalivu, zelenom, pošumljenom, mirisnom, brzo su obuhvatile sve njegove prednosti: i da u bujnoj vegetaciji ima plodova, drveta, divljači i ptica i da su tu izvori i da je crvena zemlja rodna i da je zaliv pun riba i da u šumama ima drveta za gradnju brodova i da vjetrovi nisu tu žestoki i da su snijeg i led rijetki gosti. Ostali su u zalivu, izvukli brodove na žalo, podigli kolibe i kuće i stvorili novu domovinu i grad : Polis –
Puno se toga promijenilo od tih davnih dana ali i dalje imamo prekrasno plavo more i puno zelenila. Pa krenite…