133. jedna lijepa šetnja

pula 043

→ 15.01.2016.

Ovaj post namjenjujem svima koji svoje slobodno vrijeme provode u zatvorenim prostorima. Svima koji puno vremena provode ispred tv ili compa. Zapravo svima vama koji se malo krećete. Očito da naše društvo nije samo potrošačko …ja bih ga nazvala potrošačko-sjedalačko društvo. I zato dragi moji starosjedioci i mladosjedioci pokrenite se! Šetajte, trčite, vozite bicikle…uživajte u svom gradu!

Krenula sam sa Verudele oko 16.30. Sunce je polako zapadalo. Nebo se obojalo večernjim bojama. Bezbroj puta sam gledala zalazak sunca na moru i svaki put me nanovo oduševi. Nastavila sam hodati prema Saccorgiani, a zatim prema Zlatnim stjenama. Sunce je već utonulo u more. Hodajući dalje prema Varselinama prepustila sam se svježem zraku, mirisu mora i paleti večernjih boja. Tako sam stigla do šetališta Lungo mare. Prohodala sam ga s užitkom. Pa sam zatim nastavila prema Verudi. Prošla sam pored Doma sportova i nastavila prema Rojcu.

pula 046A onda preko Monte Zara spustila se u grad. Usput sam pogledala koja će predstava biti u kazalištu. Super …sutra idem u kazalište.pula 056

 

pula 073pula 074pula 078

Došla sam doma u 18.30. Dočemob 005kao me moj mačak Tokyo s pogledom kao da me pita – ma di si opet klatila?

pula 079   Nije bitno da li je jutro, podne ili večer…svako je doba dana predivno za odlazak vani. A mi imamo prekrasna mjesta za šetanje…pa krenite i uživajte.

Evo prvog odlomka iz knjige – Puna je Pula od Mate Balote :

-Pronicive oči umornih moreplovaca iz stare Helade umjetnika i stvaralaca, kad su se prvi put zaklonili u puljskom zalivu, zelenom, pošumljenom, mirisnom, brzo su obuhvatile sve njegove prednosti: i da u bujnoj vegetaciji ima plodova, drveta, divljači i ptica i da su tu izvori i da je crvena zemlja rodna i da je zaliv pun riba i da u šumama ima drveta za gradnju brodova i da vjetrovi nisu tu žestoki i da su snijeg i led rijetki gosti. Ostali su u zalivu, izvukli brodove na žalo, podigli kolibe i kuće i stvorili novu domovinu i grad : Polis –

Puno se toga promijenilo od tih davnih dana ali i dalje imamo prekrasno plavo more i puno zelenila. Pa krenite…

 

 

 

 

 

 

132. staza 7 slapova

 → 21.06.2015.

Ovom stazom sam prošla prije par godina, ali u suprotnom pravcu iz Lupoglava prema Buzetu. Sada smo Elvina i ja krenule iz Buzeta sa parkirališta pivovare Favorit. Dan nam je bio predivan i s uživanjem smo krenule u divljinu. U početku smo pratile rijeku Mirnu, a zatim nas je staza vodila uz riječicu Dragu…nažalost vode baš i nije bilo u koritu, a ono malo vode bilo je skroz zamućeno i zbog vapnenastih stijena skoro bijele boje. Hodale smo kroz šumu, prelazile potočić čas na jednu pa na drugu stranu, uspenjale se do vrha kanjona i opet spustile, hodale do Napoleonovog mosta pa se opet vratile. Kanjon je ponegdje visok i do sto metara. Njegove stijene su na pojedinim mjestima idealna vježbališta za penjače i alpiniste. I mi smo naišle na jednu grupu pulskih penjača koji su savladavali neke teže smjerove u jednoj prekrasnoj stijeni.

Nažalost zbog velike suše nije bilo niti jednog slapa. Jedva da je bilo nešto malo vode u koritu potoka i u malim jezercima podno (sada nestalih) slapova. Ali i to malo vode vrvilo je životom…puno je punoglavaca i žaba. Nama je svejedno bilo prekrasno gledati ogoljele visoke stijene, isprane i razderane od ogromne količine vode koja se tuda slijeva većim djelom godine.

 

130. Slap Sopot

→12.04.2015.

 Elvina, Sergej i ja smo iz mjesta Gračišće krenuli kružnom stazom sv Šimuna. Dan je bio predivan i lagano smo se spustili do slapa. Staza je ponegdje zemljana i strma, pa kada je vlažno vrijeme pretpostavljam da je malo teže prohodna. Putem nas je pratio žubor potoka. Stigli smo do jednog starog zidanog mosta i strmom stazom spustili se do jezerca kojeg je stvarao slap. Ukazao nam se predivan prizor. Tridesetak metara visok slap slijevao se u zelenkasto plavo malo jezero. Nismo mogli odoljeti, skinuli smo gojzerice i pravac voda…Sergej je bio najhrabriji, plivao je u toj ledenoj vodi. Zatim smo krenuli dalje i na kraju se opet vratili u Gračišče.

 

 

 

 

 

128. Nova Godina na Učki

01. 01. 2014.

Najljepši novogodišnji poklon dobila sam od obitelji Lukezzi – poveli su me na noćno planinarenje na Učku.

Krenuli smo iz Pule u dva i po ujutro. Naš noćni uspon na Učki započeli smo sa Poklona oko četiri ujutro. Noćno planinarenje je poseban doživljaj. Svi smo se osjećali jako dobro i bili smo veoma zadovoljni ovim podvigom. Noć je bila tiha, bez mjeseca i zvijezda. Prema vrhu je bilo sve više snijega, leda i magle. Stigli smo na vrh prije šest i čekali izlazak sunca. Magla se nije povukla, pa smo krenuli put sedla.

Hvala Elvini, Lučanu, Lily i Patriku  🙂